GRAŠAC BELI ZLATOM OVENČAN

Sa nedavno završenog BIWC (Balkan International Wine Competetition) u Sofiji, naš Grašac beli iz berbe 2017 vratio se odlikovan zlatnom medaljom.

„Grašac je bio deo sortimenta i u ono staro vreme, njega smo imali oduvek. I kada smo krenuli u sadnju novih, uvezenih sorti, grašac je ostao. Taj grašac je bio vrh kvaliteta nekada. Za vreme Orfelina zvali su ga grašac beli, a postojao je i grašac crni. Međutim, za mog veka, zvali smo ga rizling. Lepo je to ime, možda zvučnije, ali eto mi se vraćamo autentičnom, starom, našem i uzgajamo ga kao grašac. Ova sorta može da daje jako dobra vina“, rekao je naš deda Slavko, u svom poslednjem intervujuu za Vino & Fino u martu 2016.

Godinama posle njega, iste stavove negujemo, od zaborava čuvamo i svakodnevno svedočimo posvećujujući ovoj staroj sorti Fruške gore puno pažnje. Uložen trud nikada nije prošao bez rezultata, a najviše raduje kada ovaj kvalitet prepoznaju kako ljubitelji vina tako i visokokvalifikovani žiri na međunarodnim ocenjivanjima.

Grašac beli prepoznaćete po mirisu žutog zrelog voća, delišes jabuka i breskvi, uz note cvetnog i herbalnog karaktera. Umereno na svaki način, sa srednje punim telom, vrlo meko, sočno, pitko, srednje duge voćne završnice, ovo je vino idealno za letnja uživanja.

Snimljen spot za pesmu „Bermet gos’n Kiša“

Jednoga dana, pišući tekst za pesmu svog tek osnovanog Hercenšlus benda, Boban Dževerdanović, inspiraciju je pronašao u našem bermetu. Tog popodneva, nekako baš pred godišnjicu smrti našeg dede, Slavka Kiša, bez ikakve namere i plana, nastala je pesma „Bermet gos’n Kiša“.

Pesma je izvođena na njihovim nastupima i, na naše veliko zadovoljstvo, osvajala je srca publike. Bio je to dobar razlog da se u našim vinogradima, ove jeseni snimi i spot za pomenutu pesmu. Nedugo zatim, stiglo je i priznanje i iz Italije sa takmičenja CITTA’ DEL GALATEO – premio internazionale di poesia e prosa vi edizione 2018, na kome je tekst pesme  „Bermet gos’n Kiša“ osvojio prvu nagradu. Čestitamo Bobanu, a vas pozivamo da, uz čašicu bermeta, pogledate spot koji sledi.

Šampion Portugieser du Monde je u prodaji

 Poštovani ljubitelji vina,

Obaveštavamo Vas da je Kišov portugizer, apsolutni pobednik ovogodišnjeg Portugieser du Monde pušten u prodaju. Kao što znate, naša godišnja proizvodnja vina ove sorte je oko 2.000 boca, od čega deo ide u prodaju, a deo se potroši na sajmovima, degustacijama i sličnim događajima. Ista situacija je i ove godine, pa to znači da se zbog ograničenih količina ovo vino kao ni prethodnih godina neće prodavati u svim vinotekama u kojima smo inače prisutni.

Dakle, upravo iz tog razloga, želimo da Vas obavestimo o vinotekama u kojima možete naći šampionski Kišov portugizer 2016, uz napomenu da će cena u svim vinotekama biti ista te iznositi 1.200 dinara.

Uzdravlje Vam bilo!

Kišov šampionski portugizer iz berbe 2016, može kupiti u sledećim vinotekama:

Vinoteka Beograd, Wine & Pleasure, Bulevar Oslobođenja 117, Beograd
Cerpromet 1, Kapetan Mišina 30, Beograd
Cerpromet 2, Jedrenska 1, Beograd
Compania de Vinos, Kalenićeva 3, Beograd
Fino Vino, Pop Lukina 6, Beograd
Riznica vina, Ruzveltova 48, Beograd
Srpska kuća vina 1, Braničevska 1, Beograd
Srpska kuća vina 2, Antifašističke borbe 15, Beograd
Pola pola, Mileševska 20, Beograd
Grape, Dositejeva 13, Beograd
Vino i tako to, Maksima Gorkog 17a, Novi Sad

 

Više o samom vinu možete pročitati i ovde.

PORTUGIZER – APSOLUTNI ŠAMPION NA PORTUGIESER DU MONDE 2017

Velika vest dolazi pravo iz Mađarske, sa upravo završenog ocenjivanja najboljih vina sorte Portugizer iz celog sveta….

21.04.2017. održano je peto po redu ocenjivanje najboljih Portugizera sveta, u organizaciji magazina o hrani i vinu Pécsi Borozó. Kao i svake godine, polovinu uzoraka činila su vina iz Mađarske, gde je ova sorta veoma popularna, dok su ostali uzorci stizali iz Austrije, Hrvatske, Slovačke, Nemačke, Češke, Slovenije, Italije, Srbije i čak Čilea. Kao i ranijih godina, internacionalni žiri, činili su ocenjivači iz raznih zemalja sveta, a ove godine, dolazili su iz Japana, Kine, Južne Afrike, Kanade, Italije, Španije, Letonije, Austrije, Mađarske i Srbije.

Kako smo upravo saznali, naše vino, proglašeno je apsolutnim šampionom ovogodišnjeg ocenjivanja, što konkretno znači da je Kišov Portugizer, berba 2016, zvanično NAJBOLJI PORTUGIZER NA SVETU!!!!

Zlato na Portugieser du Monde 2016

Prvog i drugog dana aprila meseca ove godine, u Žolnai muzejskoj četvrti u Pečuju, održan je četvrti po redu Portugieser du Monde. Ovo prestižno ocenjivanje za cilj ima povezivanje mnogobrojnih renomiranih proizvođača ove sorte kao i ocenjivanje uzoraka u nekoliko kategorija.

Kao i svake godine, događaj je organizovan u dva dela te je tako prvi dan posvećen stručnom ocenjivanju pristiglih uzoraka, dok je drugi dan bio otvorenog tipa. Kada je o ocenjivanju reč, treba naznačiti da su ovogodišnji žiri činili: Ivan Dropuljić, Ivo Kozarčanin, Vito Andrić (Hrvatska); Wolfgang Junglas (Nemačka); Csilla Sebestyén, András Horkay, József Kosárka (ujedno i predsednik žirija), Susann Hanauer, Róbert Tamás, Richárd Labancz (Mađarska); Pier Paolo Lorieri (Italija); Maria Joao Almeida (Portugal); Igor Luković, Robert Csevari (Srbija); Jože Rozman, Milan Stojičević, Staša Cafuta Trček, Drago Vovk (Slovenija); Baek Nan Young (Južna Koreja) i Mar Galván (Španija).

Upravo ovaj žiri, u kategoriji od 96 vina, našem Portugizeru iz 2015. godine, dodelio je zlatnu medalju. U zdravlje!

Tako je govorio Slavko Kiš

Bio je glava porodice, zvezda vodilja u svim važnim odlukama, sidro u svim ozbiljnim situacijama, srce, duša i sama suština svake kapi koju smo pretočili u bocu. Svaka misao i svaka reč bili su izraz one iskrene, nepatvorene narodske mudrosti. Upijali smo svaku njegovu reč, znajući da će doći dan kada ćemo samo iz sećanja moći daje dozovemo. Tako je i danas. Sećamo ga se s ljubavlju i nastojimo da sačuvamo sve ono što nam je tako nesebično davao. Ovo su neke od njegovih malih mudrosti:
Priroda je dala da se baš ovde, na Frušjoj gori, u našem Mateju, mogu napraviti najbolja bela vina.
Ako hoćeš nešto dobro, to mora i da košta. (prilikom kupovine nove opreme za vinariju)
Da je drvo valjalo, ne bi mi bežali u inox. (na temu nekadašnjih načina proizvodnje)
Ako imate dobro grožđe, uvek ćete imati i dobro vino.
Moraš probati loše da bi znao šta je dobro.
Ne možeš oprati bure, a da noge ne pokvasiš. Gde bi voda nego u papuče.
Jugu fali kiselina, severu fali šećer, a mi u sredini imamo sve. E, sad samo to treba iskoristiti.

Grašac beli, Vinarija Kiš

Poštujući tradiciju, kvalitet i autentičnost negdašnjih vina Fruške Gore, italijanskom rizlingu vratili smo stari naziv: Grašac beli.

Bilo je to negde oko 1850. godine, u vreme kada je i poslednja četa turskih vojnika napustila teritoriju današnje Vojvodine. Carica Marija Terezija, u znak zahvalnosti za oslobađanje ovih krajeva od turaka, svojim najodanijim vojskovođama i plemstvu, poklanjala je imanja na Fruškoj Gori. Jedan od njih, bio je knez Odeskalki. Najveće vlastelinstvo i tada je dodeljeno ovoj porodici i nalazilo se u Iloku. Pogađate, u pitanju su iločki vinogradi koji i danas postoje. Odelskalkiji, italijani poreklom, za negu svojih vinograda dovodili su radnike iz Italije. Talijani, kako su iz tada zvali, na ovim prostorima, bili su poznati vinogradari i veoma cenjeni posebno kada je tehnika orezivanja vinograda bila u pitanju. Putujući iz Italije ka Iloku, put ih je vodio kroz Sremske Karlovce. Ponekada su tu zastajali da se okrepe, prenoće i odmore konje. Prilikom takvih zadržavanja, dolazili su u kontakt sa lokalnim stanovništvom koje se takođe pretežno bavilo vinogradarstvom.

Istini za volju, puno vinograda je iskrčeno i uništeno tokom turske vladavine. Osim što su im je islam zabranjivao alkohol, turci su imali i posebne odrede, koje su zvali „akindžije“, a koji su bili zaduženi za uništavanje vinograda. Ipak, novo doba nosilo je novu nadu. Sledeći tradiciju, porodično nasleđe i povoljne klimatske i geografske uslove, ljudi su ponovo sadili lozu. Veliki deo Fruške gore tada je bio zasađen autohtonim Grašcem, sortom belog grožđa od kojeg se dobijalo lagano, pitko, osvežavajuće vino izraženih kiselina. Sorta je dobila naziv po sitnim zelenkastim bobicama koje izgledaju skoro kao zrna graška na peteljci.

Elem, zadržavajući se u Sremskim Karlovcima, talijanski vinogradari razmenjivali su iskustva s lokalcima. Tako su nekom prilikom pošli zajedno u vinograde gde su im pokazali svoju tehniku orezivanja. Sticajem okolnosti, „ogledno polje“ bilo je zasađeno ničim drugim nego grašcem. Te godine, grožđe je bilo bolje nego ikada što se logično osetilo i u kvalitetu vina. Sledeće godine takođe. Uverivši se da talijanska tehnika zaista daje bolje rezultate, karlovčani su grašcu, u znak zahvalnosti i poštovanja promenili ime u „talijanski rizling“. Talijanski zbog talijana, a rizling je se on (rajnski) oduvek smatrao kraljem belih vina.

Skoro 200 godina kasnije, odlučili smo da svom (i)talijanskom rizlingu vratimo stari naziv. Ovakva odluka naišla je na iskreno odobravanje vinske publike, te ovom već afirmisanom vinu, dala vrednost više.

Preuzeto sa portala Žene i Vino