Bio je glava porodice, zvezda vodilja u svim važnim odlukama, sidro u svim ozbiljnim situacijama, srce, duša i sama suština svake kapi koju smo pretočili u bocu. Svaka misao i svaka reč bili su izraz one iskrene, nepatvorene narodske mudrosti. Upijali smo svaku njegovu reč, znajući da će doći dan kada ćemo samo iz sećanja moći daje dozovemo. Tako je i danas. Sećamo ga se s ljubavlju i nastojimo da sačuvamo sve ono što nam je tako nesebično davao. Ovo su neke od njegovih malih mudrosti:
Priroda je dala da se baš ovde, na Frušjoj gori, u našem Mateju, mogu napraviti najbolja bela vina.
Ako hoćeš nešto dobro, to mora i da košta. (prilikom kupovine nove opreme za vinariju)
Da je drvo valjalo, ne bi mi bežali u inox. (na temu nekadašnjih načina proizvodnje)
Ako imate dobro grožđe, uvek ćete imati i dobro vino.
Moraš probati loše da bi znao šta je dobro.
Ne možeš oprati bure, a da noge ne pokvasiš. Gde bi voda nego u papuče.
Jugu fali kiselina, severu fali šećer, a mi u sredini imamo sve. E, sad samo to treba iskoristiti.
